Kada dva modela gledaju isti tutorijal

Tutorijal je opis jedne osobe o tome kako nešto radi, i može biti pogrešan, zastario ili tiho preskočiti korak koji je bitan. Predavanje modelu to ne popravlja, jer jedno čitanje nasljeđuje ono što je taj model slučajno primijetio. Brain, pipeline iza Telecine, polazi od stava da je jedno čitanje mišljenje, a ne zapis.

Svaki video se zato gleda dvaput, i to od strane dva različita modela koji rade nezavisno. Jedan uzima video i njegov zvuk izvorno, drugi čita uzorkovane kadrove uz transkript titlova, i nijedan ne vidi bilješke onog drugog. Nazad stižu dva opisa istih četrdeset minuta, a koristan dio je svuda gdje se ne poklapaju.

Ta dva opisa se mire u jednu specifikaciju u kojoj svaka tvrdnja nosi oznaku: potvrđena od oba čitanja, jedan izvor, sukob ili otvoreno pitanje. Jedan prolaz je od trideset osam tvrdnji napravio dvadeset četiri potvrđene, osam sa jednim izvorom, pet sukoba i jedno otvoreno pitanje, a tih pet sukoba je jedini dio kojem treba čovjek.

Neočekivani rezultat je to što je dužina pomirenja postala signal povjerenja. Tutorijal oko kojeg su se dva čitanja složila dao je dokument od trideset linija, dok je onaj oko kojeg su se stalno protivrječili narastao na dvjesta osamdeset jednu. Koje snimke treba uzimati sa oprezom vidi se po veličini fajla, prije nego što ih iko odgleda i minut.

Ono što preživi jeste označena specifikacija, a ne rezime, što je razlika između nečega što se čita i nečega iz čega se gradi. Spec koji prođe čist može se proslijediti dalje i pretvoriti u izvršivu vještinu, a svaka tvrdnja koja nikada nije dobila drugi glas ostaje označena baš tako.