Ljudi koji znaju kako radiš nikad nijesu pitani

Ocjene učinka idu odozgo nadolje, jednom godišnje, i u njima gotovo da nema signala. Menadžer ocjenjuje ljude pored kojih rijetko sjedi, a ono što izađe je dokument na osnovu kojega niko ne može isplatiti bonus. Kolege koje stvarno znaju kako neko radi sjede pored njega cijelu godinu, i baš njih niko nikad ne pita.

Team Feel to okreće naopako. Organizacije vode strukturirane sesije međusobnog ocjenjivanja kroz sve sektore, pa procjena dolazi od ljudi koji imaju dokaz iz prve ruke, a ne od sjećanja jedne osobe na posljednji kvartal.

Rezultat je namjerno broj, a ne pasus. Ocjene se računaju na serveru i pretvaraju u pokazatelje angažovanosti, signale o talentu i izračunate bonuse, pa se razgovor pomjera sa prepucavanja oko formulacija na provjeru računa. Pored toga stoji graf odnosa, tako da se odstupanja vide umjesto da ostanu zakopana u prosjeku.

Rađen je kao multi-tenant sistem od prvog commita, sa naplatom i preporukama uračunatim u dizajn umjesto zakačenim naknadno, jer naknadno ubacivanje višekorisničke logike u nešto što je pretpostavljalo jednu firmu je praktično pisanje ispočetka. Druga verzija je bila rebuild u pet nedjelja koji je ponio istu šemu baze naprijed, a poštena mjera onoga što se promijenilo jeste površina kontrole pristupa: četrdeset sedam politika postalo je sedamdeset sedam. Međusobno ocjenjivanje znači da ljudi mogu vidjeti stvari jedni o drugima, i svaka od tih trideset dodatnih politika je pitanje ko smije šta da vidi.