Koliko propušten poziv zaista košta malu firmu

Niko ne broji pozive koje propusti, i zato taj broj ostaje ugodan. Mušterije više ne ostavljaju poruku na sekretarici, nego zovu sljedeću firmu sa spiska, a gubitak stiže kao odsustvo, a ne kao događaj, pa ti ništa u tom danu ne djeluje kao da je krenulo naopako.

Za račun trebaju dvije cifre koje već postoje. Telefon vodi spisak neodgovorenih poziva, a svaki vlasnik otprilike zna koliko vrijedi jedan posao, pa je nedjeljni trošak jedno pomnoženo drugim i onda umanjeno za onoliko koliko bi tih ljudi zaista i zakazalo. Čak i po konzervativnoj stopi, klinika ili servis koji propusti nekoliko poziva nedjeljno obično gleda u veći iznos nego što očekuje.

Ono što taj račun izostavlja je dio koji se gomila. Prvi posao koji se nikad nije desio je ujedno i svaka ponovljena posjeta koja bi uslijedila, preporuka koju ta osoba nikad nije dala i recenzija koju nikad nije napisala, a ništa od toga se ne pojavljuje u spisku poziva i sve je odlučeno telefonom koji je zvonio u prazno dok je neko imao pune ruke.

AI sistem koji odgovara, zakazuje i prati dalje počinje od dvije hiljade eura, a poređenje koje vrijedi napraviti je sa onom nedjeljnom cifrom, a ne sa osjećajem o tome da li je automatizacija primjerena. Za dosta firmi gubitak pređe taj trošak u roku od jednog kvartala, za neke ne pređe, i to je stvaran odgovor, a ne prepreka u prodaji.

Mora i da bude napravljen tako da umije da odbije. Sistem koji izmisli cijenu ili obeća termin koji ne može da potvrdi košta daleko više nego što je koštao propušten poziv, i zato oni koji se prave ovdje pokupe detalje i predaju razgovor čovjeku umjesto da proizvedu nešto uvjerljivo za šta će mušterija kasnije držati firmu odgovornom.